Četeri mjeseca u Hrvatskoj
Bok i dobro došli u moju članaku.
Svaki drugi tjedna ću htjeti pisati članake o mom životu u Hrvatskoj. Pokušat ću pisati na hrvatski jezik (drobra vježba za mene), ali uglavnom njemački i engleski (dobra vježba za vas). Ne brinite, to je lako. A ne pišem puno riječi kao Schreibmaschinenschnellschreibkurs.
Opristite moje pogreške. Hravtska gramatika je kompliciran (kao njemačka gramatika). Vi gledate da sam učio vas jezik (mjesecima, svaki dan). Ovo nije bilo jednostavan, ali sada razumijem nekoliko stvari (A pišem tekst bez pomći). Ovo je također tema moj članak. Trebaš li pomoć za ispite ili imaš li pintanje o njemaćkoj jeziku? Nema problema. Također mogu pomoći o drugu stvari.
U nastavku pročitajte i tekst na njemačkom jeziku.
Und jetzt weiter auf deutsch. Ich lese gerade meinen kroatischen Text und sehe was ich in 4 Monaten gelernt habe. Nicht schlecht. Und so schwer ist es nicht. Die kroatische und die deutsche Sprache sind sich sogar ähnlich. Vokabeln und Wörter wie auto (das Auto), kofer (der Koffer), aber auch štand (der Stand), šnita (die Schnitte), šminka (die Schminke) und šlag (die Schlagsahne) sind fast gleich. In der Grammatik wird das Perfekt und Futur nach ähnlichen Regeln gebildet.
Ist das Leben ganz anders in Zagreb? Nein und ja. Zagreb ist eine mitteleuropäische Großstadt. Es besteht also kein großer Unterschied zu meinem bisherigen Leben. Aber Zagreb lebt auch mit dem kroatischen Charakter. Das ist als Deutscher schon manchmal ungewohnt. Wie ist aber ein typischer Deutscher und wie ein typischer Kroate? Vergleicht selbst durch diesem sehr lustigen und sehr wahren Artikel: How to be German in 20 easy steps - part 1.
Samsun, Turska
5. studeni 2012. (ponedjeljak)
Tmurnim zagrebačkim jutrom čuje se gužva automobila i tramvaja, ali takvo je svako jutro u Zagrebu. Ipak, to jutro je bilo dosta drugačije od ostalih. Započelo je naše putovanje u Tursku, zemlju bureka i Osmanskoga Carstva. Moji školski prijatelji i ja imali smo dosta krivih predodžbi o Turskoj. Zahvaljujući europskom projektu Comenius kojim nam je omogućeno da posjetimo Tursku, imali smo priliku uvjeriti se kakva je uistinu ta zemlja Turska.
Međugrupni dogovor bio je odredište Pleso oko pola jedanaest, let za Istanbul gdje presjedamo u drugi avion i letimo za Samsun. Sletjeli smo u Istanbul, jedan od najvećih aerodroma na svijetu, stoga se nismo previše čudili kada smo se pomalo gubili, te se snalazili uz povremeno ispitivanje djelatnika. Nasreću, sve smo uspjeli pronaći i u večernjim satima stigli smo u naše odredište Samsun.
Naši domaćini su nas dočekali i odvezli svojim kućama, dok su profesorice ostale u predivnom hotelu s još ljepšim pogledom na Crno more. Došavši u dom svoga domaćina, darovao sam mu neke darove te upoznao njegovu užu obitelj.
6. studeni 2012. (utorak)
Današnji dan nikada ne ću zaboraviti. Danas su mi se dogodile mnoge zadivljujuće i zbunjujuće stvari. Dan je počeo ranim ustajanjem te vožnjom minibusom do visokog nebodera u kojemu se nalazio sponzor škole naših domaćina. Na vrhu nebodera nalazila se konferencijska dvorana gdje smo održali naše projektne prezentacije. Svaka država je imala svoju prezentaciju i zanimljive predstavnike.
Nakon prezentacija i podosta „meze“ odveli su nas pred školu gdje su nas dočekali deseci i deseci učenika koji su nas željno htjeli upoznati i progovoriti koju riječ s nama, i jednostavno nas gledati. Škola je bila vrlo gostoljubiva, te su nam priredili sastav plesača koji nam je otplesao jedan od turskih nacionalnih plesova noseći tursku tradicionalnu nošnju. Kratka vožnja Crnim morem je bilo sljedeće iznenađenje koje nam je bilo pripremljeno. Morski zrak i vjetar u kosi nam je svima odgovarao tog vrućeg dana. Dan je bio završen noćnim izlascima po kafićima, restoranima i igraonicama, ugođaj je bio sjajan.
7. studeni 2012. (srijeda)
Upoznali smo velikog čovjeka, oca svih Turaka Ataturka, naravno ne doslovno.
Mustafa Kemal Paša Ataturk bio je prvi turski predsjednik i osnovao Tursku Republiku nakon raspada turskog carstva. Nitko od djece iz projekta nije nikada čuo o njemu, ali zato smo danas naučili sve što se o njemu treba znati, pa čak i previše. Posjetili smo nekoliko muzeja koji su većinom bili o Ataturku te zadnji koji je bio posvećen svim ženama ratnicama, Amazonkama.
Nakon nekoliko sati „hranjenja mozga informacijama“, nahranili smo želudac s još malo turske domaće hrane u jednom predivnom restoranu koji je imao pogled na Crno more. Nakon obilnog ručka posjetili smo Havaz. Havaz je gradić u kojem se nalaze tradicionalne turske toplice Hamam u kojima se kupa na neobičan način. Turska je puna običaja pa tako i u kupelji, prvo se ulazi u kipuću vodu pa se polijeva hladnom. Toplice se nalaze u prizemlju hotela u kojemu smo večerali nakon „bućkanja“.
8. studeni 2012. (četvrtak)
Amasya i Tokat su obližnji gradovi Samsuna. Oni su krcati povijesnim događajima i spomenicima kulture. Amasya je bilo naše prvo odredište današnjega dana. Gotovo da nema veće sile ili carstva, a da Amasya nije bila pod njegovom kontrolom neko vrijeme... Te, i još mnoge druge činjenice su nas sve više i više iznenađivale tijekom cijeloga dana, posebice za vrijeme obilaska jedne od najstarijih džamija u tom gradu.
Grad Tokat nas je čekao nakon Amasye kao i njegovi tradicionalni placevi gdje smo kupili mnoge suvenire po povoljnim cijenama. Tokat je i uostalom vlasnik Arheološkog muzeja u kojemu se nalaze vrijedni ostaci iz Osmanskog Carstva, pa čak i iz perioda Rimskoga Carstva. Poslije Tokata posjetili smo špilju Balica Magarasl Gerilieri u kojoj smo vidjeli mnoge stalaktitske i stalagmitske stijene.
9. studeni 2012. (petak)
Danas je nažalost dan rastanka. Jutro je provedeno u veselju u školi naših domaćina. Dobili smo posebnu priliku da svjedočimo školskoj nastavi na turskom jeziku i da pokažemo svoje znanje. U večernjim satima održana je oproštajna večera u restoranu uređenom u stilu tradicionalne gostione iz doba Osmanskoga Carstva. Održalo se nekoliko svečanih plesova, nakon kojih je slijedilo opraštanje od naših prijatelja koje smo stekli u ovim prethodnim danima.
10. studeni 2012. (subota)
Danas smo odlučili posjetiti glavni grad Turske, Istanbul. Istanbul je prijestolnica iz koje je nastalo Osmansko Carstvo i odakle ga je kontrolirao Sultan. Istanbul je također dom milijunima stanovnika koji obožavaju svoj grad i njegovu povijest.
Također, posjetili smo četiri najvažnija mjesta koja treba vidjeti: Aja Sofija, Plava džamija, Sultanova palača i Veliki bazar jedni su od najstarijih građevina koje postoje, te već stotinama godina fasciniraju sve ljude koji ih gledaju. Izgledaju kao gorostasi koji se „šepure“ po centru grada i izazivaju vječito divljenje. Moji prijatelji Mislav, Bero i Filip i ja bili smo vrlo oduševljeni što nam je omogućena i ta čast da to vidimo. Nažalost, naše razgledavanje je trajalo svega nekoliko sati, ali smo vidjeli sve što smo mogli u tako kratkom vremenu i bili smo vrlo sretni.
11. studeni 2012. (nedjelja)
Ranojutarnje ustajanje je značilo kraj svega, oprostili smo se od Turske i u prijepodnevnim satima bili smo u Zagrebu, ponovno s našim obiteljima s kojima smo podijelili naše doživljaje.
Profesoricama Gabrijeli Čorković, Dubravki Štiglić i Danijeli Cvetković Sedić, ali i mojim prijateljima Berislavu, Filipu i Mislavu jedno veliko hvala.
Naravno, hvala i mojoj školi!
Bugarski Sopot
Što vam prvo pada na pamet kad čujete riječ „Bugarska“? Crno more, Sofija, plantaže ruža, srce Balkana, ćirilica, dobra hrana...? O svemu tome smo ili pričali s domaćinima ili i sami doživjeli, a naučili smo i što su ćubrica i sač, kako pregovarati s bugarskim taksistima, tko je bio Ivan Vazov i još mnogo toga.
1. dan: Putovanje Zagreb - Beč - Sofija - Sopot
Ovaj dan ćemo sigurno još duuuuugo pamtiti. Zašto? Nakon što smo se u Zagrebu ukrcali u avion za Beč, zamoljeni smo da izađemo iz istog zbog kvara. Sve bi to bilo u redu da nismo imali samo 1 sat u Beču za transfer za Sofiju.... Tako su svi slučajni prolaznici na "gateu G" na bečkom aerodromu mogli vidjeti pet Hrvatica kako sumanuto trče uz stepenice, kroz sigurnosnu provjeru pa niz kilometarski hodnik do "gatea" na drugoj strani aerodroma... I sve to u petnaestak minuta. Tu se pokazalo da smo svih pet u jako lošoj fizičkoj formi.
Nakon "propelerca" iz Zagreba, do Sofije smo se vozili u jako udobnom i prostranom "airbusu", a nakon prilagodbe satova zbog prelaska u drugu vremensku zonu i peripetija s vozačima taksija koji su nam pokušavali umjesto računa dati doslovno komadiće papira ispisanih ćirilicom (nasreću, neki od nas su dovoljno stari da znaju čitati ćirilicu), stigli smo na autobusni kolodvor (bug. "автогара"). Autobus kojim smo se vozili do Sopota je bio jedno jako zanimljivo iskustvo koje je teško dočarati riječima pa nas slobodno potražite u školi ako vas priča jako zanima.
2. dan: Škola i Sopot
Naši domaćini su nas toplo dočekali i priredili nam prekrasan program za dobrodošlicu. Slike sve govore.
Nakon obilaska škole, ukusnog ručka te sastanka za profesore i sata plesa za učenike, uputili smo se u "Ritualnu dvoranu" gdje su naše učenice Petra i Jana probile led prezentacijom o suživotu NP Risnjak i ljudi u i oko njega.
3. dan: Veliko Tarnovo i Etara
Grad Veliko Tarnovo (bug. Велико Tърново) je nekada bio prijestolnica Drugog bugarskog carstva, a danas privlači mnogobrojne turiste svojom jedinstvenom arhitekturom. Posjetili smo i tvrđavu Tsarevets (bug. Царевец) i etnografski kompleks Etaru (bug. Етъра).
4. dan: Nacionalni park Centralni Balkan
Uslijedio je i posjet eko-stazi Bijela rijeka (bug. Бяла река) u sklopu nac. parka Centralni Balkan. Unatoč bolesti, strahu od visine i sl. uspjeli smo uživati u prekrasnom danu u prekrasnoj prirodi.
5. i 6. dan: Sofija
Na povratku kući smo jedno popodne proveli u glavnom gradu gdje smo obišli sve poznatije znamenitosti.
U Zagreb smo se vratili puni dojmova i lijepih uspomena, nadajući se da ćemo putovanje u Bugarsku što prije i ponoviti.
Rumunjsko Targoviste
Prvi Comenius susret u novoj školskoj godini ostvarili smo posjetom rumunjskom Targovistu, od 18. do 23. rujna 2012. g.
Targoviste, koje je u povijesti bilo glavno središte rumunjske pokrajine Vlaške te kako mu samo ime govori-važno gospodarsko središte, diči se svojom bogatom prošlošću dok njegov slavni toranj Chindia podsjeća na vladavinu još slavnije ličnosti, princa Vlada Tepesa.
Prvi dan susreta možemo lako opisati kao puni glazbeno-scenski doživljaj. Nizom instrumentalnih recitacija naša škola domaćin (umjetnička škola) ponosno je pokazala svoje umijeće i upoznala nas s rumunjskim tradicionalnim instrumentima i plesovima. Nakon kraćeg obilaska škole te ručka uputili smo se u šetnju gradom i posjetili toranj Chindia s pripadajućim iskopinama okolnih građevina.
Drugi dan susreta proveli smo u glavnom gradu Rumunjske, Bukureštu. Obišli smo Cotroceni palaču koja je u 17. stoljeću izgrađena kao manastir, a od 1991. služi kao rezidencija rumunjskog predsjednika.
Razgledavanje grada nastavili smo šetnjom kroz poznatu ulicu Strada Franceza, gdje smo i ručali.
Treći dan uputili smo se na izlet u prirodu te posjet Transilvaniji i gradu Brasovu u čijoj blizini se nalazi dvorac Bran, poznatiji kao Draculin dvorac. Iako kao takav privlači glavninu turista, ne postoje povijesno značajni dokazi koji navode da je Vlad III ikada stolovao u Branu, iako se čini da je prolazio gradom nekoliko puta. Ipak, ljepota dvorca i okolne fortifikacijske arhitekture dovoljan je razlog za posjetiti ovo mjesto.
Dan je završio zajedničkom večerom i druženjem profesora.
Nakon slobodnog dana i samostalnog razgledavanja Targovista, izrekli smo svoje "zbogom" Rumunjskoj i uputili se kući puni dojmova o još jednoj Comenius destinaciji.
Comenius asistent iz Njemačke
U sklopu naših Comenius programa nam ove godine u goste dolazi i asistent iz Njemačke. Carl će biti s nama do travnja iduće godine i u tom će vremenu stjecati radno iskustvo u nastavi i suradnji u Comenius projektima, a počet će učiti i hrvatski jezik. Veselimo se novom članu našeg kolektiva.
