Fritule, fritule!
Prošli tjedan obilježili smo zadnji dan poklada i zasladili se slasticama iz vlastite kuhinje – fritulama! Naši učenici pod vodstvom pedagoginje Dubravke Štiglić organizirali su se u nabavi sastojaka i recepta, zamijesili te sami ispekli fritule za cijelu školu. Ovaj pothvat predstavlja dio projektnih aktivnosti našeg Comenius projekta "Povijest u mojoj kuhinji" i ponosni smo jer smo ga uspjeli realizirati.
Veliko hvala svim sudionicima.
28. zvjezdica
Kroz suradnju s Informativnim centrom za mlade Zagreb obavještavamo vas o projektu 28. zvjezdica.
Opći cilj projekta je podizanje razumijevanja i prihvaćanja europskih vrijednosti i standarda među mladim ljudima i široj javnosti, kroz podizanje svijesti i doprinosa javnim raspravama.
Specifični cilj je motivirati sudjelovanje mladih, zainteresirati ih i razbiti predrasude o Europskoj uniji, kroz dizajniranje i provedbu kreativnih i interaktivnih metoda učenja, informiranja i promocije dobrobiti unutar EU.
London, UK 20-24/11/2013
Our second Comenius project meeting took place in London, England with a great help of our hosts from Ranelagh Primary School. It was a wonderful five-day experience, led by our well known project philosophy – making European space better, through dialog and exchange of cultural richness.
Day 1 – arrival
We found a temporary home in Stratford, from where we visited daily our host school, a primary school with the student age from 3 to 12 years old; that is up to the level six. Since we come from high school, it was a wonderful opportunity for our teachers and students to engage in conversation with the little one, who surprised us with their confidence and eagerness to participate in the Comenius Programme.
Day 2 – official introduction to Ranelagh Primary School
We met their head teacher and many of the teachers working with different level of students. After proper English refreshments (tea and biscuits) we started our project presentations. Every school prepared a PowerPoint presentation about their traditional food in autumn period, presented by the students. We showed a great diversity between each country in preparing an autumn dish. In the afternoon we took a wonderful walk across the Tower Bridge, with the magnificent view of the Tower of London, before heading to a traditional British pub for some traditional food.
Day 3 – tour of Borough Market
The group visited historic food market where we could sample many types of traditional English meal ingredients, especially home-made chutneys and musters. Of course, there can’t be an English meal without tea – and we had an opportunity to hear some interesting information about different types of tea from an Indian tea producer.
In the afternoon we were surprized with a food tasting event that was organized in our host school. We found out it was an annual celebration of cultural diversity amongst students, and that their parents prepared all the tradition food. There were samples of food from Somalia to Albania. It was wonderful to see so many people of different cultural and racial backgrounds all joined together in such a lovely event.
Day 4 - tour of London’s top sites
We took the Tube to Green Park and from there walked by famous places like the Buckingham Palace, the Houses of Parliament, Big Ben, Downing Street, Trafalgar and Leicester Square. We ended the walk by the London Eye where we took a boat trip all the way to Greenwich. This part of London, famous for its Royal Observatory and the prime meridian, was also the place where we tasted our first Fish and Chips since we had arrived in London.
After lunch, we had time to visit Greenwich market with its craft stands and vintage clothing shops. We even found a shop that sells home-made fudge, yet another English tradition. In the evening, we had our last big dinner on Historic Brick Lane. There was Indian food on the menu with different types of appetisers and different tastes of curry. Again, the emphasis was on tradition Indian food, which has made a great impact on how the British perceive food.
Day 5 – departure day
We left London with the prospects of returning once again.
Productive Learning - iskustvo iz Berlina
Želim vas upoznati sa svojim iskustvima jednotjednog proučavanja alternativne metode podučavanja učenika srednje škole – produktivno učenje. Mogućnost koja mi se pružila nakon što je Agencija za mobilnost i programe EU odobrila moju prijavnicu za sudjelovanje na međunarodnom seminaru u Berlinu, pod nazivom "Productive Learning in General Education". Iskustva koja sam stekla zajedno s novim spoznajama o kvaliteti pristupa učenicima, pomoći će mi u daljnjem radu u srednjoj školi te dugoročno obogatiti našu radnu okolinu.
Seminar je održan u vremenu od 16. do 20. rujna ove godine u organizaciji IPLE-a (Institüt fur Produktives Lernen in Europa), instituta uključenog u razvoj školstva i stručnog usavršavanja učitelja i nastavnika u Saveznoj Republici Njemačkoj. Institut je započeo edukaciju o produktivnom učenju 1996. godine, a danas imamo sedam njemačkih saveznih država koje, unutar svojih sustava obrazovanja, imaju implementirano produktivno učenje.
Što je produktivno učenje (PL)?
Ono je način podučavanja unutar zadnje dvije godine obveznog školovanja (u Njemačkoj su to 9. i 10. godina školovanja) i to unutar odgojno-obrazovne strukture koja se sastoji od tri glavna segmenta:
- Opće-obrazovni dio traje dva dana u tjednu i cilj mu je osposobiti učenika za usvajanje temeljnih i općih znanja i vještina, uz naglasak na osobni razvoj i razvoj samopouzdanja za budući napredak; odvija se u školi.
- Praktični dio traje tri dana u tjednu i predstavlja učenje u realnoj situaciji unutar "radnog mjesta" neke firme, obrta ili institucije i pruža vježbanje vještina struke i profesionalnu orijentaciju.
- Individualno učenje/savjetovanje odvija se na tjednoj osnovi i pruža priliku pojedinom učeniku da u razgovoru sa savjetnikom (jedan od nastavnika u školi) razradi individualan plan aktivnosti koje odgovaraju njegovom osobnom razvoju.
Kako sam se pripremila za seminar? Koja su bila moja očekivanja?
Produktivno učenje u svojoj jezgri sadrži jedinstvenu nastavnu metodu i kao takvo odgovara didaktičkoj pripremi jednog nastavnika. Radom u Privatnoj jezično-informatičkoj gimnaziji "Svijet" naučila sam ispitivati i istraživati nastavne metode i strategije, samostalno i u suradnji sa svojim kolegama nastavnicima, stoga je stručno usavršavanje upravo u području didaktike bila moja primarna potreba kao stručnog suradnika pedagoga.
Uoči odlaska na međunarodni stručni seminar imala sam na umu prije svega hrvatski školski sustav i njegove smjernice, koje ću onda uspoređivati s onima svojih kolega sudionika, te domaćina. Razmišljala sam i o činjenici da radim u gimnaziji, a ne strukovnoj školi i planirala naučiti nešto više o metodologiji produktivnog učenja i mogućnosti implementacije u naš školski sustav.
Moja očekivanja bazirala sam na stjecanju novih iskustava, za koje sam se nadala da će obogatiti moju percepciju podučavanja u srednjoj školi. Konkretno, željela sam naučiti što se još može napraviti naspram onih ustaljenih razmišljanja „što se ne može“.
Koja sam iskustva stekla?
Prije svega, vidjela sam na koji način funkcionira njemački školski sustav na svojim višim razinama i kako je nužno za razvijenu državu urediti i provoditi deset godina obveznog školovanja.
Ciljana skupina u ovom slučaju su 15-godišnjaci i 16-godišnjaci koji su se zbog raznih razloga (obiteljska situacija nepovoljna za maloljetnika, društvena odbačenost i međusobno neprihvaćanje školske okoline s tradicionalnijim metodama u nastavi, osobni problemi tipa agresivnost, depresija…) našli u situaciji u kojoj nisu usvojili temeljna znanja i vještine, a koji su pretpostavka za završetak 10. razreda i čiji nastavnici su apelirali ministarstvu da je upravo za te pojedince potrebno neko drugo okruženje. Njihovo poznavanje nastavnog gradiva uglavnom je bilo nedostatno, njihova aktivnost na nastavi svedena na minimum ili nepostojeća, a mogućnost individualnog savjetovanja nerealna zbog prevelikog broja učenika ili njihove osobne odluke da napuste školu koja ih je razočarala i koja ih ne razumije.
Što su ti adolescenti dobili ulaskom u produktivno učenje?
Dobili su prije svega pozornost i vrijeme organizirano samo za njih. Dodijeljena im je aktivna uloga u donošenju odluka za svoje školovanje – koje aktivnosti odabrati za pojedini predmet, koje radno okruženje izabrati kao, tzv. „learning placement“ – smještaj u kojemu će na praktičan način usvojiti one zakonitosti i znanja koja su učili u školi. Postavljeni su unutar jasno složene strukture koja ih ne sputava, već naprotiv prati i vodi prema konkretnim rješenjima (jer su to djeca koja su naučila na prvi znak neuspjeha pobjeći). Stekli su radno iskustvo i pomogli su sami sebi dostići nivo kompetencija za daljnji život.
Tehnikama kao što su kvalitetno postavljanje pitanja (jer učenici razmišljaju o odgovorima koje mi želimo čuti, umjesto da razmišljaju o kvalitetnim pitanjima koje treba postaviti da bi se razumjelo gradivo) i korištenje umnih mapa pri izradi individualnih planova (svaki učenik kreće od jedne ideje – radnog mjesta i grana svoje asocijacije prema onome što pretpostavlja da će na radnom mjestu vidjeti, osjetiti, čuti itd.), učenici su naučeni razmišljati „izvan okvira“ i sagledati svoje obrazovanje kao cjelinu.
Koji su zadaci nastavnika u produktivnom učenju?
Praćenje i vrednovanje učenika te samovrednovanje na kraju obrazovnog ciklusa (radi se o tromjesečju), glavni su zadatci svakog nastavnika. Nastavnik treba prepoznati učenikovu "mjeru", pratiti u najmanjim koracima njegov napredak, sve bilježiti i na kraju dati jasan prijedlog za dalje. U produktivnom učenju nema mjesta za nedoumice; sve je unaprijed planirano i organizirano s jasnim očekivanjima svakog sudionika. Također, veliki je naglasak stavljen na granice. Upravo stoga što je učenicima dana sloboda pri kreiranju aktivnosti na nastavi, dana im je odgovornost u poštivanju pravila. Naravno, ovdje je potreban veliki trud nastavnika kako bi približili postavljena pravila (npr. ne kasniti na sat, ne predati pismeni rad izvan roka itd.) učenicima kojima je rušenje pravila bila školska svakodnevica.
Samsun, Turkey: 1st meeting - 23-28 September 2013
Our Comenius project started with utmost success and the first meeting held in Samsun serves as a bright and strong foundation of our mutual goals – respect for cultural uniqueness, understanding of educational diversity, intergenerational dialogue all coming together in one common activity, and that is preparation of food.
Our hosts – Samsun Ilkadim Mustafa Kema Ilkogretim School made it all possible and we thank them for that. As for the memories and the experiences, the laughs and the smell of food and spices…we have plenty of proof. This is a short description of this meeting.
Day 1 – arrival
We were all welcomed at the airport by our hosts who drove us to the hotel in Samsun. Unfortunately, we already knew our colleagues from Hungary wouldn’t be there to say hello and we hoped this would be the last time.
Day 2-6 - the beginning of project activities
It started with a visit to the host school. Everyone was there – from the students, teachers, and the headmaster to the special folklore group who performed traditional Turkish dance for us. We were welcomed like kings. Later we participated in a project meeting with PPT presentations about Samsun and Turkish cuisine. It was an introduction to Turkish traditional food followed by tasting samples. We also had a chance to try and prepare the food ourselves. And we weren’t alone in this. With the help of all the teachers, who were very patient and willing to explain in every possible way (even with body language) how tasty the food was, we learned about their culture and what it means for Turkish people to share a meal with someone.
It is important to emphasise that every lunch and dinner were organized not only as a meal for our hungry group, but as a different culinary experience, giving us additional information about the origin and special characteristics of that dish. For example, we highly valued the information about a certain type of dessert, which is only prepared by the chef of the restaurant we visited. Or the way we tasted fresh-from-the-oven pastry while having a walk around the town – something that every citizen of Samsun does in the morning – buys this kind of pastry. These two examples show the magnitude of this project – we can be treated as guests who for the first time may learn some information about Turkish cuisine, but with a simple bite of pastry we can become ordinary people just walking the streets of Samsun.
Since we visited this town well known in Turkish modern history (as a place Mustafa Kemal Atatürk started his revolution from and consequently formed the modern Turkish Republic); we visited significant places like the Monument of Atatürk and a replica of Atatürk’s house. We learned that every town in Turkey needs to have a kind of a memorial to their “Father” of the nation.
Samsun is placed on the Black Sea so we also took a ship tour and enjoyed the scenery having – what else but – black tea.
Samsun is also a very old city dating back to ancient times when Amazon women warriors ruled this place. We searched for further information about the Amazons inside the Amazon museum.
We continued our search for historical richness of the Ottoman Empire and visited the city of Amasya, known as educational centre for Ottoman princes and ended our trip in Havza where we experienced Turkish bath (hamam).
We held our first official teachers’ meeting where we once again introduced ourselves and our personal/professional future expectations of this project. I am confident we all made the right choice by entering this Comenius project.
After almost a week of Turkish delights (not only the famous dessert) we can say we fully appreciate their warm and nourishing soup, delicious meat dishes (minced or otherwise), variety of vegetables, famous pies and burek, really sweet desserts and many more examples of Turkish originality in cuisine.
